Pristup internetu u Siriji

by Marcin Frąckiewicz
in Nekategorizirano
on 7 veljače 2025

Povijest razvoja interneta u Siriji

Sirija je relativno kasno otvorila pristup internetu za javnost. Internetska veza uspostavljena je u zemlji do 1997. godine, ali je Sirija godinama bila jedina povezano srednjoistočna zemlja koja nije dopuštala opći pristup javnosti hrw.org. Krajem 1990-ih, samo su vladine institucije i nekolicina pojedinaca (često putem proxy veza preko Libana) mogli pristupiti internetu hrw.org. Ova oprezna uvođenja odražavala su službenu politiku: reżim pod predsjednikom Hafezom al-Asadom usvojio je “polako” pristup, bojeći se slobodnog protoka informacija. Sva medijska izvješća u Siriji bila su strogo kontrolirana, a dužnosnici su se plašili da bi internet mogao omogućiti neslaganje hrw.org. Čak je i Bašar al-Asad (Hafezov sin, koji je vodio Sirijsko računalno društvo prije nego što je postao predsjednik) zagovarao širenje pristupa internetu, ali su sigurnosne službe odoljele zbog strahova oko “osiguravanja” za tradicionalno društvo hrw.org. Javni pristup internetu počeo je stvarno oko 2000., ubrzo nakon što je Bašar al-Asad preuzeo vlast thenetmonitor.org.

Jednom kada je internet uveden, korištenje se postupno povećavalo, iako pod teškim nadzorom države. Prvi pružatelji internetskih usluga bili su povezani s državom, a Sirijska telekomunikacijska ustanova (STE) postala je glavna vrata. Do srpnja 1998. godine, oko 35 sirijskih vladinih agencija bilo je online en.wikipedia.org, označavajući prvi korak prema povezivanju. U ranim 2000-ima rast je bio skroman – na primjer, 2000. godine bilo je samo oko 30.000 korisnika (0,2% stanovništva) online en.wikipedia.org. Tijekom sljedećeg desetljeća, međutim, pristup se proširio: do 2010–2011, otprilike 4,5 milijuna Sirijaca (~20% stanovništva) imalo je pristup internetu en.wikipedia.org. Ovaj period vidio je ključne infrastrukturne prekretnice, poput uvođenja ADSL širokopojasnog interneta 2003. en.wikipedia.org i širenja internetskih kafića i mobilnog interneta. Dva mobilna operatora, Syriatel i MTN, pokrenula su usluge u 2000-ima, donoseći mobilne podatke (2.5G/EDGE i kasnije 3G) u veće gradove en.wikipedia.org. Od samog početka, vlada je zadržala strogu kontrolu – STE je zadržala monopol nad fiksnom internetskom infrastrukturom i međunarodnim prolazima, osiguravajući da vlasti mogu nadzirati i filtrirati promet thenetmonitor.org. Do kraja ovog razdoblja, Sirija je imala osnovnu internetsku infrastrukturu, ali je zaostajala za regionalnim partnerima zbog namjernog usporavanja širenja i opsežnih mjera cenzure.

Trenutna situacija

Proporcija i pristup internetu

Unatoč godinama sukoba i ograničenjima, milijuni Sirijaca danas koriste internet, iako se točni podaci o penetraciji razlikuju od izvora do izvora. U 2021. godini, otprilike 8,5 milijuna Sirijaca (46–47% stanovništva) bilo je korisnici interneta en.wikipedia.org. (Ovo je bio nagli porast s oko jedne trećine stanovništva u 2017.–2019.) Druge analize citiraju nešto nižu trenutnu stopu – otprilike 36% Sirijaca koristi internet, što je i dalje vrlo nisko u usporedbi s regionalnim prosjekom od ~74% pulse.internetsociety.org. Ono što je jasno je da Sirija ostaje iza većine zemalja Bliskog Istoka u povezivanju, rangirana blizu dna regije en.wikipedia.org. Pristup je izrazito nejednak geografski: urbana područja (poput Damaska, Alepa, Latakije) imaju daleko bolje povezanosti nego ruralna ili ratom pogođena područja. Više od 55% Sirijaca živi u gradovima, a ta područja imaju koristi od postojeće telekomunikacijske infrastrukture (uključujući 3G/4G mobilne mreže u mnogim gradovima) datareportal.com en.wikipedia.org. Nasuprot tome, mnoge ruralne zajednice i zone sukoba pate od oštećenih mreža i nepouzdane električne energije, što čini pristup internetu oskudnim ili nepostojećim. Godine građanskog rata – uključujući rašireno granatiranje i nestanke struje – ozbiljno su uništile telekomunikacijsku infrastrukturu u dijelovima zemlje, isključujući cijele zajednice. Prema nekim procjenama, oko dvije trećine zemlje bilo je odvojeno od sirijskih ISP-a u vrhuncu sukoba zbog oštećenja infrastrukture i namjernih gašenja aleppo.c4sr.columbia.edu. U tim područjima, ljudi su se morali oslanjati na alternativne načine kao što su prekogranični mobilni signali (npr. turske mobilne kule blizu granice) ili satelitske veze kako bi se povezali aleppo.c4sr.columbia.edu.

Sav internetski promet u Siriji i dalje se preusmjerava kroz državno kontrolirane točke. Sirijska telekomunikacijska ustanova (STE) ostaje središnja okosnica – praktički svaka fiksna internetska veza i većina mobilnog podatkovnog prometa prolazi kroz STE-ovu mrežu benton.org. Međunarodna propusnost ograničena je na nekoliko prolaza: tri podmorskih optičkih vlakana koja se nalaze na sirijskoj obali Sredozemnog mora i jedna kopnena optička veza kroz Tursku benton.org. Ova centralizirana arhitektura znači da vlada može relativno lako ograničiti ili prekinuti povezivost zemlje. Uistinu, cijela zemlja je više puta ostala bez interneta. Na primjer, u srpnju 2012. i opet u studenom 2012., Sirija je doživjela nacionalne isključenja interneta kada je vlada učinkovito isključila internet kako bi potvrdila kontrolu tijekom sigurnosnih operacija thenetmonitor.org. Takvi događaji naglašavaju i ranjivost sirijske infrastrukture i čvrstu vladinu kontrolu nad pristupom.

Pristupačnost i kvaliteta usluge

Pristup internetu u Siriji nije samo ograničen – on je također skup i spor za mnoge građane. Kombinacija ograničene konkurencije, ekonomske propasti i sankcija dovele su do toga da su troškovi povezivanja relativno visoki u usporedbi s prosječnim prihodima syrianobserver.com. Strog nadzor vlade nad ISP-ovima (i nedavna konsolidacija mobilnog sektora pod tvrtkama povezanim s režimom) značilo je da postoji mali pritisak na tržištu za smanjenje cijena. Kao rezultat, kućni širokopojasni ili čak mobilni paketi troše značajan dio prihoda prosječnog radnika, posebno usred tekuće sirijske ekonomske krize i inflacije valute. Osim troškova, kvaliteta usluge je slaba prema globalnim standardima. Prosječne brzine širokopojasnog interneta u Siriji su izuzetno niske – 2024. godine Sirija se rangirala blizu dna (179. od 181 zemlje) s brzinama preuzimanja u prosjeku samo oko 4,6 Mbps en.wikipedia.org. Mnogi korisnici doživljavaju česte izpade ili usporavanje. Urbani korisnici često se suočavaju s preopterećenim mrežama, dok ruralni korisnici (ako imaju bilo kakav pristup) mogu dobiti samo osnovne 2G/3G veze. Nedostatak ulaganja u modernu infrastrukturu (nema široke 5G mreže, ograničen optički pristup doma, itd.) znači da je digitalno iskustvo Sirije obilježeno niskom propusnošću i problemima s pouzdanošću. Ova kombinacija visokih troškova i loše kvalitete dodatno ograničava učinkovitu upotrebu interneta, budući da mnogi Sirijci jednostavno ne mogu priuštiti redovni pristup ili se bore s povezivanjem koje je presporo za moderne aplikacije.

Cenzura i vladina kontrola

Internetsko okruženje u Siriji jedno je od najstrože cenzuriranih i nadziranih na svijetu. Vladajući Ba’ath reżim od samog početka tretirao je online prostore kao produžetak svoje autoritarne kontrole. Cenzura interneta u Siriji je opsežna – tisuće web stranica je zabranjeno ili je pod zabranom iz političkih ili sigurnosnih razloga en.wikipedia.org. Tijekom godina sirijske vlasti filtrirale su informativne stranice, blogove opozicije, kurdske i islamističke stranice, pa čak i popularne platforme društvenih medija ili poruka koje su smatrane prijetnjom. Prije 2011. godine, platforme poput Facebooka, YouTubea i Twittera bile su službeno blokirane u Siriji en.wikipedia.org. (Ove zabrane su nakratko ukinute početkom 2011. u proračunatom potezu, baš kad su se proširili protesti Arapskog proljeća, možda kako bi se umirila javnost ili bolje nadziralo online raspravu en.wikipedia.org.) Čak i kada su stranice dostupne, korisnici se često suočavaju s raširanim nadzorom. Vlada pomno nadzire korištenje interneta – koristi tehnologije poput dubinske inspekcije paketa kako bi špijunirala promet – i uhitila je građane zbog onoga što objavljuju online en.wikipedia.org. Nejasno napisani zakoni protiv kibernetičkog kriminala i lažnih vijesti koriste se za zadržavanje blogera i korisnika društvenih medija, stvarajući klimu straha. Do 2009. godine, Sirija je osvojila mjesto na popisu “Neprijatelji interneta” Reportera bez granica (a kasnije je označena kao potpuni “špijunski režim”), što odražava njezinu sustavnu represiju online slobode en.wikipedia.org thenetmonitor.org.

Kontrola interneta također se vrši kroz državni monopol nad infrastrukturom. Budući da praktički sve veze prolaze kroz državom kontrolirane nodove, vlasti mogu usporiti internet ili prekinuti pristup u određenim regijama tijekom vojnih operacija ili nemira. Tijekom građanskog rata, Asadov režim je više puta iskoristio ovu sposobnost. Osim nacionalnih isključenja, bilo je mnogo lokalnih isključenja – na primjer, internetske i mobilne mreže u pobunjeničkim područjima redovito su isključivane tijekom opsada ili ofenziva. Sve to natjeralo je sirijske korisnike interneta na samocenzuru i korištenje alata za zaobilaženje. Mnogi Sirijci koriste VPN ili proxyje za pristup blokiranim sadržajima ili za sigurniju komunikaciju, iako je čak i korištenje VPN-a tehnički ilegalno, a VPN usluge su često same meta blokiranja. Zanimljivo je da su usluge Internet Telefonske Telefonije (VoIP) (poput Skypea) uspješno blokirane, što zahtijeva zaobilaženje za bilo koga tko pokušava koristiti pozive temeljene na internetu en.wikipedia.org. Ukratko, trenutni internetski krajolik u Siriji je onaj u kojem država strogo kontroliše koje informacije mogu biti dostupne i kažnjava one koji pređu crvene linije na mreži.

Utjecaj sukoba na digitalnu povezivost

Tečući sirijski sukob od 2011. godine imao je razoran utjecaj na digitalnu povezanost zemlje. Fizicka infrastruktura je ozbiljno oštećena ratom. Optički kablovi, telefonske centrale, mobilne kule i električne mreže uništeni su ili narušeni bombardiranjem i borbama, posebno u teško pogođenim gradovima poput Alepa, Homs i Deir ez-Zora thenetmonitor.org. U nekim područjima, ekipe za popravak nisu mogle sigurno održavati mreže, što je dovelo do produženih isključenja. Territorialna fragmentacija Sirije tijekom rata također je stvorila patchwork povezanosti. Regije izvan vladine kontrole morale su pronaći alternativne načine povezivanja: na primjer, zajednice pod vladom opozicije u sjevernoj Siriji često su se oslanjale na krijumčarene opreme i prekogranični internet iz Turske, kao što su dugometne Wi-Fi veze ili turske mobilne SIM kartice aleppo.c4sr.columbia.edu. U drugim slučajevima, satelitski internet koristili su novinari, humanitarne grupe ili civili gdje su mreže na terenu bile down aleppo.c4sr.columbia.edu. Ova improvizirana rješenja bila su skupa i mogla su poslužiti samo mali dio populacije. U međuvremenu, unutar vlade kontroliranih zona, država je ponekad namjerno isključila internet i komunikacije u pobunjeničkim područjima kao ratnu taktiku (suštinski koristeći povezanost kao polugu). Rezultat je bio digitalni razdjeljak pojačan sukobom: ljudi u Damasku ili Latakiji možda su se i dalje mogli povezati (iako pod nadzorom), dok su oni u opsjednutoj Istočnoj Gouti ili ruralnom Idlibu bili tuge u digitalnoj izolaciji dulje vrijeme.

Utjecaj rata se također vidi u ukupnim mjerama povezivanja Sirije. Tijekom najgorih godina sukoba, ukupna propusnost interneta i broj aktivnih veza naglo su pala. Analiza u 2015.-2016. otkrila je da je otprilike samo jedna trećina zemlje imala redovni pristup sirijskim internetskim uslugama, dok je ostatak offline zbog ratnih oštećenja ili dislokacija

aleppo.c4sr.columbia.edu. Iako se neka stabilnost vratila dijelovima Sirije, isključenja se i dalje događaju. Nedostatak struje (dnevna isključenja) i nestašica goriva za agregate znače da čak i tamo gdje je mrežna infrastruktura netaknuta, održavanje napajanja predstavlja izazov. Posljedično, iako je službena penetracija interneta u Siriji polako opet porasla u posljednjim godinama, iskustvo na terenu u mnogim područjima je jedno od intermittentne povezanosti. Sukob je također usporio nadogradnje i održavanje mreže – na primjer, planovi za širenje optičkog interneta ili lansiranje mreža sljedeće generacije odgođeni su ili smanjeni. Mnoge telekomunikacijske postaje koje su uništene još nisu obnovljene, posebno u područjima koja su bila pod vlašću opozicije ili kontroverznim regijama. Svi ovi čimbenici odgodili su razvoj sirijskog interneta za godine: zemlji će trebati značajna rekonstrukcija svoje digitalne infrastrukture u godinama nakon sukoba kako bi povratila i poboljšala povezanost.

Izazovi pristupu internetu

Sirija se suočava s brojnim izazovima u osiguravanju širokog, pouzdana i otvorena pristupa internetu. Ključne prepreke uključuju:

Uništena infrastruktura: Nakon više od deset godina rata, velika većina sirijske telekomunikacijske infrastrukture je u lošem stanju. Opsadni operacije su uništile mobilne kule, prekinule optičke kablove i uništile centralne urede. Kao rezultat toga, veliki dijelovi zemlje fizički su odvojeni. Prema jednoj procjeni, oštećenja tijekom rata i namjerno prekidanje su odvojila oko 2/3 Sirije od njezine internetske mreže na vrhuncu sukoba aleppo.c4sr.columbia.edu. Obnova ove infrastrukture je sporan i skup proces, otežan stalnom nestabilnošću i nedostatkom financija.
Vladin nadzor i kontrola: Tajni pristup interneta sirijske vlade predstavlja osnovni izazov za slobodan pristup. Budući da država “posjeduje infrastrukturu”, može raditi praktički što god želi – nadzirati, filtrirati, presretati promet po volji syriadirect.org. Napredne tehnologije nadzora su postavljene nacionalno. Oko 2010.-2011. vlasti su instalirale američki Blue Coat vatrozid i dubinsku inspekciju paketa (DPI) sustave kako bi drastično povećali svoje mogućnosti nadzora i blokiranja syriadirect.org. To znači da su korisnici u Siriji konstantno pod nadzorom; svaki e-mail, razgovor ili web stranica može biti zabilježen. Takav nadzor ima stvarne posljedice: aktivisti i obični građani uhićeni su (a čak su i prijavljen mrtvi) nakon što je vlada presrela njihove online komunikacije thenetmonitor.orgsyriadirect.org. Klimec nadzora ne samo da narušava privatnost i slobodu izražavanja, već također obeshrabruje ljude da u potpunosti koriste internet, znajući da se svaka online aktivnost može pratiti. Dok se ovaj aparat nadzora ne reformira, Sirijci će nedostajati sigurno i otvoreno iskustvo interneta.
Prijetnje kibernetičkoj sigurnosti: U kontekstu sukoba, sirijski internet postao je bojno polje kibernetičkog rata. Grupa hakera povezanih s režimom – najpoznatije Sirijska elektronička vojska (SEA) – provela je brojne kibernetičke napade. Osigurani (barem tacitno) vladom, SEA je ciljala aktiviste opozicije, neovisne medije i čak međunarodne organizacije, uništavajući web stranice, važeći račune na društvenim mrežama i šireći malware thenetmonitor.org. Unutar Sirije, napadi malwareom su stalna prijetnja: bilo je slučajeva lažnih aplikacija za chat ili softvera koji su razasuti podržavateljima pobunjenika koji tajno preuzimaju uređaje, špijuniraju kroz kamere i izvode podatke syriadirect.org. Ove kibernetičke prijetnje dovele su do uhićenja i ugrozile živote (npr. hakirani geolokacijski podaci terenskih bolnica prošlogodišnje su navodno korišteni za koordinaciju bombardiranja) syriadirect.org. S druge strane, sirijski aktivisti opozicije i međunarodni haktivisti također se upuštaju u kibernetičke operacije (na primjer, otkrivajući vladine e-mailove ili mapirajući opremu za nadzor režima eff.org). Općenito, prevalencija kibernetičkih napada i nedostatak čvrstih kibernetičkih sigurnosnih zaštita čini sirijski internet vrlo neprijateljskim okruženjem. Korisnici se suočavaju ne samo s cenzurom, već i s rizikom od hakiranja i malware-a, uz malo rješenja za kibernetičke sigurnosne usluge (budući da su mnogi zapadni sigurnosni alati ograničeni sankcijama).
Međunarodne sankcije i izolacija: Globalne sankcije protiv Sirije nenamjerno su stvorile “digitalni embargo” koji otežava pristup internetu. Američke i EU sankcije – usmjerene na Asadov režim – ograničavaju izvoz mnogih tehnologija, softvera i online usluga u Siriju. To je rezultiralo time da su obični Sirijci barijere za korištenje velikih zapadnih online platformi i alataen.wikipedia.org. Na primjer, trgovine aplikacijama, usluge plaćanja i mnogi alati temeljeni na oblaku (Google usluge, Apple usluge, Amazon Web Services, Zoom, Netflix, itd.) službeno su zabranjeni unutar sirijskog teritorija en.wikipedia.org. Čak i kada su neke osnovne usluge dozvoljene, međunarodne tehnološke tvrtke često “prekomjerno poštuju” sankcije kako bi izbjegle pravne rizike accessnow.org. Posljedično, Sirijci se suočavaju s nemogućnošću preuzimanja popularnih aplikacija, ažuriranja softvera ili pristupa platformama za e-učenje – produbljujući digitalni razdjeljak. Sankcije također znače da su mrežna oprema i hardver teže dostupni. Telekomunikacijske tvrtke u Siriji bore se s uvozom naprednih usmjerivača, prekidača i dijelova potrebnih za širenje ili popravak, budući da mnogi dobavljači odbijaju isporučiti u Siriju. Iako sankcije imaju iznimke za humanitarne robe, d digitalni sektori su uglavnom ostavljeni van. Ova izolacija je ostavila Siriju tehnološki zaostalu i njena internetska infrastruktura zastarjela. To je mač s dvije oštrice: sankcije imaju svrhu pritiska na režim, ali su također “uskratile milijunima Sirijaca digitalne usluge”, kako su primijetile nevladine organizacije za ljudska prava accessnow.org. Ukidanje ili olakšanje određenih tehnoloških sankcija kompleksno je političko pitanje, ali dok to ne bude učinjeno, povezanost u Siriji ostat će ograničena više od samo njezine unutarnje politike – također je ograničena međunarodnim preprekama.

Buduće perspektive i izgledi

Gledajući unaprijed, budućnost pristupa internetu u Siriji ovisit će o unutarnjim razvojem i međunarodnoj pomoći. Na optimističnoj strani, bilo kakvo poboljšanje političke i sigurnosne situacije u Siriji vjerojatno bi donijelo hitne dobitke za digitalnu povezivost. Ako sukob dodatno slabije i rekonstrukcija se ubrza, možemo očekivati napore da se obnove oštećene komunikacijske infrastrukture u većim gradovima i prošire mreže natrag u nedovoljno opskrbljena područja. Sirijska vlada najavila je ambiciozne planove za “d digitalnu transformaciju do 2030.”, uključujući projekte poput nove “Tehnološke grad”-a blizu Damaska kako bi potaknula IT sektor syrianobserver.com. Dužnosnici ističu ove inicijative kao korake za moderniziranje ekonomije Sirije i priključiti se napretku telekomunikacija u regiji (slično tehnološkim središtima zemalja Perzijskog zaljeva) syrianobserver.com. Također postoje znaci progresivnog napretka u telekomunikacijskom sektoru: na primjer, Sirija je licencirala trećeg mobilnog operatera (Wafa Telecom) 2022. kako bi se natjecala uz Syriatel i (sada povučeni) MTN en.wikipedia.org. Ulazak novog igrača mogao bi, u teoriji, poboljšati mobilnu pokrivenost i smanjiti troškove za korisnike kroz konkurenciju. Takvi razvoj sugeriraju da, barem na papiru, Sirija ima prilike za proširenje pristupa internetu i usvajanje novijih tehnologija (poput postupnog uvođenja 5G ili širih optičkih mreža) u nadolazećim godinama.

Međutim, postoje značajni izazovi za ostvarivanje ovih poboljšanja. Režim ima lošu evidenciju u provođenju tehnoloških inicijativa – prošla obećanja (poput lansiranja sirijskog komunikacijskog satelita do 2018.) nikada nisu realizirana syrianobserver.com. Mnogi promatrači su skeptični da će najavljeni “Tehnološki grad” ili planovi digitalne transformacije rezultirati nečim više od retorike, s obzirom na očajnu ekonomsku situaciju u zemlji i nastavnu neprijateljstvo prema slobodnom protoku informacija syrianobserver.com. Doista, bez značajnih reformi, isti faktori koji su spriječili pristup internetu prije će nastaviti: visoka cenzura, nadzor i centralizirana kontrola mogli bi novi infrastrukturu pretvoriti u još jedan alat autoritarizma umjesto javnog dobra syrianobserver.com. Pristupačnost će također ostati problem – s ekonomijom u ruševinama i raširenom siromaštvom, veliki segmenti populacije možda neće moći platiti internetsku uslugu čak i ako postane tehnički dostupna. Česta isključenja struje i nestašica goriva također će morati biti riješeni kako bi bila osigurana pouzdana funkcija bilo koje nadograđene digitalne mreže.

Uloga međunarodnih aktera bit će ključna u budućnosti interneta u Siriji. Globalne i regionalne organizacije mogle bi pomoći u obnovi telekomunikacijske infrastrukture kao dio šire rekonstrukcije nakon rata (na primjer, financiranje ponovnog postavljanja optičkih kablova, obnavljanje mobilnih kula ili uspostavljanje zajedničkih internetskih centara). Bilo je poziva nevladinih organizacija da osiguraju da Sirijci ne budu zaboravljeni u digitalnoj sfere. Organizacije za digitalna prava izašle su s pozivima za ukidanje određenih tehničkih sankcija kako bi se pomoglo oporavku sirijske povezanosti. U početku 2025. godine, preko 160 nevladinih organizacija i sirijsko-američkih grupa apeliralo je na vladu SAD-a da proširi ublažavanje sankcija kako bi obuhvatilo pristup internetu i softver, ističući da trenutna ograničenja “sprječavaju ljude u Siriji da pristupaju internetu, softveru i digitalnim uslugama” potrebnim za obnovu accessnow.org. Ako se sankcije na komunikacijsku opremu i online usluge ublaže, tvrtke poput Googlea, Applea i drugih mogle bi postupno obnoviti pristup svojim platformama za Sirijce, omogućivši im da koriste pametne telefone i online alate legalno i sigurno. To bi značajno pomoglo obrazovanju, poslovanju i integraciji s globalnom digitalnom ekonomijom. Čak i bez potpunog ukidanja sankcija, humanitarne inicijative mogle bi pružiti privremena rješenja – na primjer, satelitski internet hubovi u udaljenim područjima ili programi koji nude subvencioniranu povezanost školama i bolnicama.

U pogledu proširenja interneta, mnogo toga će ovisiti o stabilnosti i upravljanju. Ako Sirija krene prema miru i možda političkoj pomirenju, investicije iz inozemstva (potencijalno iz saveznika poput Rusije, Kine ili Irana koji imaju manje oklijevanja oko sankcija) mogle bi stigle s obzirom na modernizaciju mreža. U najboljem slučaju, unutar sljedećeg desetljeća, penetracija interneta u Siriji mogla bi se približiti prosjeku Bliskog Istoka (koji je iznad 70%), što znači da bi dodatnih desetak milijuna Sirijaca moglo biti online. Novi podmorski kablovi ili mrežne veze mogli bi biti uspostavljeni kako bi se povećala propusnost, a moderni 4G/5G mobilni usluge mogle bi se proširiti na više gradova i ruralnih područja. S druge strane, ako sukobi ili oštro pravilo nastavi, Sirija bi mogla ostati jedno od najmanje povezanih i najcenzuriranijih digitalnih okruženja na svijetu. Odliv mozgova tehničkih stručnjaka nastavit će se, a mladi u zemlji bit će dodatno izolirani od online prilika koje njihovi vršnjaci uživaju drugdje.

Ukratko, budućnost pristupa internetu u Siriji visi u ravnoteži. Svi uvjeti za poboljšanje – mlada populacija koja teži povezivanju, latentna potražnja za informacijama i potencijalna međunarodna pomoć – prisutni su. Postoje konkretne prijedloge i inicijative na stolu za obnovu i proširenje mreže. Međutim, značajan napredak zahtijevat će prevladavanje stalnih izazova: obnova infrastrukture, završavanje namjernih isključenja povezanosti, učiniti pristup prihvatljivim, i olakšati čvrstu kontrolu koja je dugo gušila sirijski digitalni život. Ako se ti prepreke mogu riješiti, Sirijci bi konačno mogli doživjeti otvoreniji i jači internet u godinama koje dolaze, pomažući da se zemlja ponovno spoji i poveže sa širim svijetom. accessnow.org